Veoma je jednostavno.
Porodica nema alternativu, ali ima mnoge forme. Porodica mogu biti krvni srodnici, emotivni partneri, oni sa kojima su nas životne okolnosti povezale i koje smo zavoleli, čak i kućni ljubimci… Porodica mogu biti i oni koji nisu više sa nama, ali koji još uvek žive u našim sećanjima i oni koji su nas svojim životima oplemenili da postanemo ono što smo danas.
Porodica ima mnoge forme, ali ono što je osnovni gradivni element svake, jeste ljubav. Bezgranična i konstruktivna ljubav je temelj svake porodice.
Svaka porodica se temelji i gradi na ljubavi. Porodica je uvek za nekoga. Porodica je kreativni čin. Čin rađanja. Stvaranja novog. Porodica je podrška. Ona je ljubav.
Postojanje porodice ne možete usloviti ili je ograničiti jer je prava ljubav takva. Neuslovljena i bezgranična.
I zato uvek možete biti sigurni da kada neko govori protiv ili svoju, najćešće negativnu, emociju koristi kako bi nešto srušio ili ograničio, sprečio i uslovio stvaranje nečega, nekog oblika postojanja, to nema veze sa porodicom. Neko ko se protivi ljubavi u bilo kojoj njenoj stvaralačkoj formi, taj nije za porodicu.
Svoju ili tuđu.
Naprotiv.
Сврха живота је продужетак живота. Ако те сврхе нема о каквој љубави онда лупате?