Neverovatni, Miki. Labudoliki paunovi moraju umreti. Beograd: Makart, 2015, 166 str.
Realna slika naše sadašnjosti u karikiranoj budućnosti.
Moj prvi susret sa ovom knjigom se dogodio u oktobru 2015, u vreme Sajma knjiga. Te godine je Beograd za mene jednostavno bio predaleko. Vezana za stan i petomesečnu bebu, bila sam prosto očajna što prvi put posle ko zna koliko godina neću ići na Sajam. Da bih popravila sebi raspoloženje, pravila sam spiskove knjiga koje sam naručivala od prijatelja i porodice i svih poznatih za koje sam znala da idu na Sajam. Kada sam već poručila sve što sam htela, javila se prijateljica koja se takođe ponudila da mi nešto donese. Iako nisam više imala ideja, nisam htela da propustim priliku (potpuni sam fanatik, znam). I tako upalim gugl, i vidim neki Neverovatni Miki potpisuje knjigu na Sajmu. Rešim da joj tražim tu knjigu…
I tako dobijem ,,Labudolike paunove“, i… raspametim se. Prosto sam ,,progutala“ knjigu, mestimično se smejući na sav glas pored usnule bebe. Ali se na kraju zapitah: da li je to sve i bilo smešno ili zabrinjavajuće? Radnja se dešava u Beogradu 2168.godine. Beograd je postao sve ono do čega smo ga mi svojim današnjim ponašanjem doveli. Neverovatni Miki nam daje realnu sliku naše sadašnjosti u karikiranoj budućnosti, odnosno pruža uvid u to gde ćemo da stignemo ako nastavimo putem kojim smo krenuli sa svojim religijskim, političkim i moralnim shvatanjima. Ako izostavimo momente fantastike, koji čine da se cela priča može zamisliti kao scenario za strip, dobijamo takvu kritiku sadašnjosti u Srbiji i u Srba kakvu još nismo imali prilike da vidimo. Čini se da Miki nije izostavio nikoga. Sve popularniji rijalitiji će u budućnosti toliko napredovati da će morati da se emituju intravenozno ili da se gutaju oralno. Ja i sad znam par ljudi koji bi rado pristali na to, a vi? Bežanje od svojih života kroz puko posmatranje života plaćenih pojedinaca će napredovati do krajnjih granica. Porodični čas koji postoji u ,,mikijevskoj“ realnosti neodoljivo podseća na policijski čas koji je simbol ograničavanja slobode građana. I taj porodični čas može danas lako da se zamisli ako se uzme u obzir propagiranje pojedinih političkih stranaka i grupa građana. Internet će se pretvoriti u SveMrežu, što će dovesti do raznih apsurdnih situacija, kao npr. do postojanja e-grobova i do njihovog posećivanja za vreme Zadušnica. U društvu u kom će postojati ikonovizija i Minstarstvo inkvizicije, postojaće i veliki broj prosjaka, pa će prosjačenje biti legalizovano. Šta je sad Projekat Rastko neki od vas znaju, a šta će on biti u ,,mikijevskoj“ budućnosti, ostavljam vama da otkrijete.
Apsurd, fantastika i groteska čine ovo delo realnijim od mnogih ,,realnih“ dela. Bili vi Mikijevi istomišljenici ili ne, moraćete da priznate da cela ova priča ima smisla, iako je on izabrao nesvakidašnji način da je ispriča.
Kažu da se Neverovatni Miki zove još i Milan Aranđelović. Eto, čisto da znate…
Izvor: Čitam, pa šta?